Nakon gašenja ključnih industrijskih pogona u Bosni i Hercegovini – Koksare u Lukavcu, rudnika Ljubija kod Prijedora i zeničke Željezare – ozbiljne posljedice osjetio je i željeznički sektor. Obje entitetske željezničke kompanije ostale su bez najvažnijih komitenata i višemilionskih prihoda.

Najdramatičniji pad bilježe Željeznice Republike Srpske, koje su, prema riječima vršioca dužnosti direktora Dragana Zelenkovića, izgubile čak 60 posto ukupnih prihoda.

Umjesto željezne rude, teretni vozovi danas prevoze staro željezo i ograničene količine robe poput gline za izvoz. Nekadašnji dnevni transport od 4.500 tona, uz pet do šest vozova dnevno, danas je sveden na tek nekoliko kompozicija sedmično.

Gašenje industrijskih giganata ostavilo je dubok finansijski jaz. Samo prestanak rada Koksare godišnje je donosio oko pet miliona maraka, dok su dodatni gubici nastali zatvaranjem rudnika i Željezare.

Iz sindikata upozoravaju da je situacija alarmantna. Predsjednik Samostalnog sindikata mašinovođa ŽRS Simo Cvjetković ističe da su upravo ovi industrijski sistemi bili okosnica poslovanja, te da je njihovim gašenjem ugrožen opstanak željeznica.

Finansijske probleme dodatno je produbilo smanjenje grantova Vlade Republike Srpske, koja je prije tri godine prepolovila izdvajanja – sa 20 na 10 miliona maraka.

Sa oko 1.700 zaposlenih, Željeznice RS mjesečno izdvajaju više od četiri miliona maraka samo za plate, dok se slični problemi osjećaju i u Željeznicama Federacije BiH. Ukupno, u željezničkom sektoru u zemlji zaposleno je oko 4.200 radnika.

U potrazi za izlazom iz krize, obje kompanije razmatraju nove projekte. Među njima je razvoj kontejnerskog transporta u saradnji sa Lukom Ploče i logističkim partnerima, kao i pokušaj preusmjeravanja roba sa postojećih evropskih koridora na rute kroz Bosnu i Hercegovinu.

Ipak, željezničari upozoravaju da ovakva rješenja zahtijevaju vrijeme, dok se posljedice gašenja teške industrije već sada duboko osjećaju.

Nada ostaje u mogućem pokretanju proizvodnje i oporavku privrede, što bi, kako ističu iz sindikata, bio jedini održiv način da željeznički transport ponovo oživi.